Gdje porezi na imovinu najviše pogađaju širom Evrope

Gdje su porezi na imovinu najviši i najniži u Evropi? Pogled po zemljama

Kupovina kuće u Evropi rijetko se svodi samo na traženu cijenu. Nakon što se ključevi predaju, vlasnici kuća suočavaju se s tekućim troškom koji enormno varira ovisno o mjestu stanovanja: porez na imovinu. Nedavna analiza koju je objavio Euronews baca svjetlo na to koliko su ove razlike dramatične, otkrivajući da vlasnik kuće u jednoj evropskoj zemlji može platiti nekoliko puta više godišnjih poreza na imovinu od susjeda s druge strane granice.

Koristeći podatke iz OECD i Eurostata, izvještaj upoređuje periodične poreze na nepokretnu imovinu širom kontinenta, mjerene i kao udio BDP-a i kao postotak ukupnih poreskih prihoda. Nalazi su važni za svakoga ko razmišlja o preseljenju, ulaganju u drugi dom ili jednostavno razumijevanju zašto pristupačnost stanovanja izgleda toliko drugačije od Lisabona do Ljubljane. U nastavku analiziramo gdje porezi na imovinu najviše utiču, gdje se jedva registruju i šta trendovi znače za kupce u 2026. godini i kasnije.

Kako se porezi na imovinu drastično razlikuju širom Evrope

Porez na imovinu u Evropi je sve samo ne harmonizovan. Za razliku od PDV-a, koji EU reguliše unutar utvrđenih raspona, periodični porezi na imovinu ostaju u potpunosti nacionalna i često lokalna stvar. Rezultat je šarolikost sistema: neke zemlje oporezuju imovinu godišnje na osnovu tržišne vrijednosti, druge koriste zastarjele katastarske vrijednosti od prije nekoliko decenija, a nekolicina ne oporezuje gotovo ništa od samog vlasništva. Prema podacima OECD-a navedenim u analizi, periodični porezi na imovinu kreću se od znatno iznad 3% BDP-a u zemljama s najvišim oporezivanjem do ispod 0.3% u zemljama s najnižim oporezivanjem.

Strukturne razlike objašnjavaju veliki dio jaza. Zemlje poput Ujedinjenog Kraljevstva i Francuska uveliko se oslanjaju na poreze na imovinu za finansiranje usluga lokalne samouprave poput škola, odvoza otpada i policije. Nasuprot tome, mnoge države centralne i istočne Evrope, zajedno sa zemljama poput Luksemburga i Austrije, ostvaruju većinu svojih prihoda putem poreza na dohodak i potrošnju. Kao Eurostat Podaci potvrđuju da porezi na imovinu čine između otprilike 1% i preko 12% ukupnih poreskih prihoda, ovisno o zemlji, a taj raspon ima stvarne posljedice po kućne budžete.

Zemlje u kojima vlasnici kuća plaćaju najviše

Na vrhu stola sjedi Ujedinjeno kraljevstvo, gdje se redovni porezi na imovinu konstantno kreću oko 3.5% BDP-a, što je najviše u Evropi i među najvišima u cijelom OECD-u. Porez na imovinu u Engleskoj, Škotskoj i Walesu, u kombinaciji s porezima na dobit preduzeća, čini imovinu jednom od najopterećenijih klasa imovine u zemlji. Francuska Uskoro slijedi taxe foncière, s naglim porastom poreza na prebivalište posljednjih godina, jer općine kompenziraju ukidanje poreza na prebivalište na glavne domove. Francuski vlasnici kuća u gradovima poput Pariza i Marseillea zabilježili su dvocifren porast godišnjih računa.

Druge zemlje s visokim porezima uključuju Grčka, gdje naknada ENFIA i dalje predstavlja značajno opterećenje uprkos nedavnim smanjenjima, zajedno sa Belgija, Danska, I Španija, gdje se opštinski porez IBI razlikuje po regijama, ali se brzo akumulira u urbanim centrima. Evo kako se upoređuje najviši nivo:

Za vlasnike kuća u ovim zemljama, porez na imovinu nije fusnota. Za kuću srednje cijene u Londonu ili Lyonu, godišnji računi mogu lako premašiti nekoliko hiljada eura, što je ponavljajući trošak koji kupci moraju uzeti u obzir prilikom izračunavanja priuštivosti od prvog dana.

Zašto neke nacije gotovo uopće ne oporezuju imovinu

Na suprotnom kraju spektra, nekoliko evropskih zemalja naplaćuje izuzetno malo od vlasnika nekretnina. Luksemburg se dugo isticao, s redovnim porezima na imovinu koji iznose jedva 0.1% BDP-a, zahvaljujući katastarskim vrijednostima koje nisu značajnije ažurirane od 1940-ih. Estonija je još jedna odlika: oporezuje samo zemljište, a ne i zgrade na njemu, što znači da vlasnici kuća plaćaju skroman porez bez obzira na to koliko je vrijedna njihova kuća. Češka, Austrija, I Slovačka također se nalaze pri dnu rang-liste, a svaka od njih prikuplja manje od 0.3% BDP-a od redovnih poreza na imovinu.

Razlozi su mješavina politike, historije i administrativne inercije. Ažuriranje procjena vrijednosti nekretnina je izuzetno nepopularno među biračima, tako da mnoge vlade to jednostavno izbjegavaju. U postkomunističkim državama, široko rasprostranjeno vlasništvo nad nekretninama nakon masovne privatizacije 1990-ih stvorilo je snažno biračko tijelo koje se protivi porezima na imovinu. Tipične karakteristike zemalja s niskim porezima uključuju:

1. Zastarjele katastarske vrijednosti koje imaju malo veze sa trenutnim tržišnim cijenama
2. Modeli oporezivanja samo zemljišta, kao što se vidi u Estoniji
3. Visoke stope vlasništva nad nekretninama, što reformu čini politički toksičnom
4. Oslanjanje na alternativne prihode, posebno socijalni doprinosi i porezi na potrošnju

Ekonomisti OECD-a su više puta tvrdili da ove zemlje ostavljaju efikasne prihode neiskorištenim, budući da se periodični porezi na imovinu smatraju jednim od najmanje distorzivnih oblika oporezivanja za ekonomski rast.

Šta rastući porezi na imovinu znače za kupce

Smjer kretanja kroz veći dio Evrope je uzlazni. Francuska porezna stopa znatno se povećala u mnogim opštinama, Grčka nastavlja s usavršavanjem ENFIA-e, a nekoliko zemalja je pod pritiskom institucija poput Međunarodni monetarni fond modernizirati procjene vrijednosti nekretnina. Luksemburg, na primjer, raspravlja o dugo očekivanoj reformi koja bi procjene približila tržišnoj stvarnosti, što bi potencijalno moglo umnožiti račune za neke vlasnike. Za kupce to znači da bi porez na imovinu u trenutku kupovine mogao izgledati vrlo drugačije deset godina kasnije.

Praktične implikacije za svakoga ko danas kupuje u Evropi:

• Budžet izvan hipotekaU zemljama s visokim porezima, godišnji porez na imovinu može dodati 0.5% do 1% vrijednosti kuće u tekućim troškovima.
• Provjerite lokalne cijene, ne samo nacionalne prosjekeRazlike među opštinama su ogromne, posebno u Španiji, Francuskoj i Belgiji.
• Pazite na rizik od reformiJurisdikcije s niskim porezima poput Luksemburga možda neće zauvijek ostati niske.
• Uzmite u obzir ukupne troškove vlasništvaPorezi na transakcije, notarske naknade i periodični porezi zajedno oblikuju stvarnu cijenu nekretnine.

Za investitore, računica je slična. Nekretnina za iznajmljivanje u zemlji s niskim porezima može ostvariti veće neto prinose, ali valuta, regulacija i likvidnost tržišta su podjednako važni. Ključna poruka iz analize Euronewsa je da porez na imovinu treba biti prvorazredno razmatranje, a ne naknadna misao, prilikom poređenja tržišta širom kontinenta.

Ukratko

Porezi na imovinu u Evropi obuhvataju izuzetan raspon, od vodećih svjetskih poreza u Velikoj Britaniji od oko 3.5% BDP-a do gotovo zanemarivih troškova u Luksemburgu i Estoniji. Zemlje s visokim porezima poput Francuske, Grčke i Belgije koriste prihode od nekretnina za finansiranje osnovnih lokalnih usluga, dok se zemlje s niskim porezima oslanjaju na zastarjele procjene ili modele koji se odnose samo na zemljište, što račune održava minimalnim. S obzirom na rastući pritisak reformi i porast općinskih poreza na nekoliko tržišta, kupci i investitori trebali bi porez na imovinu tretirati kao centralni faktor u svakoj odluci o kupovini. Mjesto gdje kupujete u Evropi ne određuje samo vašu hipoteku, već određuje i vaš poreski račun za decenije koje dolaze.

ČESTA PITANJA

Koja evropska zemlja ima najviše poreze na imovinu?
Ujedinjeno Kraljevstvo prednjači u Evropi, s redovnim porezima na imovinu od otprilike 3.5% BDP-a, uglavnom uzrokovanim porezom na imovinu i porezom na poslovanje. Francuska je na drugom mjestu s oko 2.7%.

Koje evropske zemlje imaju najniže poreze na imovinu?
Luksemburg, Estonija, Češka, Austrija i Slovačka prikupljaju najmanje, svaka ispod 0.3% BDP-a od redovnih poreza na imovinu, uglavnom zbog zastarjelih procjena ili sistema poreza samo na zemljište.

Zašto su porezi na imovinu toliko različiti širom Evrope?
Oporezivanje imovine je u nacionalnoj i lokalnoj nadležnosti, a ne u nadležnosti EU. Razlike u metodama procjene, stopama vlasništva nad nekretninama, političkim pritiscima i oslanjanju na alternativne poreze objašnjavaju veliki jaz.

Da li se povećavaju porezi na imovinu u Evropi?
U mnogim zemljama, da. Francuska porezna osnovica je naglo porasla, a rasprave o reformama u zemljama s niskim porezima poput Luksemburga mogle bi povećati račune u narednim godinama.

Kako kupci trebaju uračunati porez na imovinu prilikom kupovine?
Kupci bi trebali istražiti komunalne poreze, procijeniti godišnje troškove kao udio vrijednosti nekretnine i uzeti u obzir potencijalne reforme koje bi mogle povećati račune tokom perioda vlasništva.